Ismail Samani
Isma'il ibn Ahmad | |
---|---|
Emir Horasana | |
Spomenik Ismailu u Tadžikistanu | |
Vladavina | 892. – 907. |
Titule | Amir Adil ili "Pravedni komandant" |
Rođen/a | 849[1] |
Horasan | |
Umro/la | novembar 907 |
Sahranjen/a | Samanidov mauzolej (Buhara) |
Prethodnik | Ahmad ibn Asad |
Nasljednik | Ahmad ibn Ismail |
Potomstvo | Ahmad ibn Ismail |
Kraljevska kuća | Samanidi |
Otac | Ahmad ibn Asad |
Ismail ibn Ahmad (perz. ابو ابراهیم اسماعیل بن احمد, Abu Ibrahim Ismail ibn Ahmad, ? - novembar 907.) poznat i po nadimku "Amir Adil" (Pravedni komandant)[2] bio je perzijski samanidski emir Transoksijane (892. – 907.) i Horasana (900. – 907.). Za vrijeme njegove vladavine klan Samanida je postao regionalna sila. Bio je sin Ahmad ibn Asada i potomak Samana Khude, osnivača Samanidske dinastije poznatom po tome što se odrekao zoroastrizma i prihvatio islam.[3]
Historijski izvori opisuju kako je mjesto emira naslijedio od svog brata Nasra, sa kojim je došao u sukob, ali koga nije htio formalno svrgnuti kako bi sačuvao legitimitet u kalifovim očima, odnosno spriječio da pod izgovorom pobune suparnička dinastija Safarida napadne s juga. Spor je riješen bratovom smrću nakon čega je Ismail vladao iz Buhare. Pod njegovom vlašću je grad postao jedan od najvećih u islamskom svijetu, te privukao niz trgovaca, umjetnika i učenjaka. Pod njegovom vlašću je Kuran prvi put preveden na perzijski jezik, a Ismail je uz pohode na sjeverne granice poticao i misionarsku djelatnost među turkijskim plemenima.
Do konačnog obračuna sa Safaridima je došlo godine kada je Amr Safari napao Ismailove teritorije u Transoksijani. Iako je Ismail raspolagao s malobrojnijim i slabo opremljenim snagama, kod Balha je pobijedio Safaride, dio čijih snaga je prešao na samanidsku stranu. Amr je zarobljen i poslan u Bagdad kalifu Al-Mutadidu. Ismail je od kalifa dobio safaridske teritorije, uključujući Horasan, Tabaristan, Raj i Isfahan.
Ismail Samani je sahranjen u velebnom Samanidovom mauzoleju, jednim od najvrijednijih iranskih arhitektonskih spomenika u današnjoj Centralnoj Aziji.
Samani, koga su kasniji historičari u Buhari opisivali kao plemenitog i velikodušnog vladara, kasnije je postao nacionalni heroj pezijskih Tadžika, koji se kao takav slavi u današnjem Tadžikistanu. Osim brojnih spomenika i naziva valute (tadžikistanski somoni) po njemu je nazvan Vrh Ismail Somoni, najviši planinski vrh u nekadašnjem SSSR-u (ranije poznat kao Staljinov vrh i Vrh komunizma).
Izvori
Literatura
- R. N. Frye (1975). Cambridge History of Iran, Volume Four: From the Arab Invasion to the Saljuqs. ISBN 978-0-521-20093-6
Prethodi: Ahmad ibn Asad | samandiski vladar 892–907 | slijedi: Ahmad ibn Ismail |
- p
- r
- u
Tahir I • Talha • Abdulah • Tahir II • Muhamed | |
Togrul • Alp-Arslan • Malik-šah I • Mahmud I • Barkijaruk • Malik-šah II • Muhamed I • Ahmad Sandžar • Mahmud II | |
Saif • Gijas • Šahab Muhamed | |
Anuštegin • Ekinči • Muhamed I • Atsiz • Il-Arslan • Sultan-šah • Takeš • Muhamed II • Džalal | |
Ismail I • Tahmasp I • Ismail II • Muhamed Hodabanda • Abas Veliki • Safi I • Abas II • Sulejman I • Sultan Husain • Tahmasp II • Abas III | |
Mir Vais • Abdul Aziz • Mahmud • Ašraf • Husein | |
Nader-šah • Adel-šah • Ibrahim • Šaheroh | |
Karim-han • Muhamed Ali-han • Abol Fateh-han • Zaki-han • Sadek-han • Ali Morad-han • Džafar-han • Sajed Morad-han • Lotf Ali-han | |
Uspostavljena I. R. Iran (1979. – danas) | Vidi: iranski predsjednici, premijeri i rahbari |
---|